Strateško planiranje: važnost dugoročnog planiranja za održivost poslovanja

Siguran sam da ste čuli barem jedan vic o konzultantima i o tome kako oni svojim klijentima za velike novce "prodaju maglu". U kojoj su Vam mjeri takvi vicevi smiješni, uglavnom ovisi o Vašem osobnom iskustvu s konzultantima. Ako ste imali sreću raditi s kvalitetnim konzultantom, onda znate da su takve priče najčešće dosta daleko od istine. Ako ste pak imali nesreću raditi s nekim samozvanim konzultantom, koji možda i ima neko ograničeno teoretsko znanje, ali vrlo malo, ili nimalo, praktičnog iskustva, vjerojatno ćete se prepoznati kao prevarena strana. Hoćete li se smijati ili ne, ovisi o iznosu novca za koji Vas je takav "stručnjak" "oglobio".

Radeći kao konzultant nerijetko sam se susretao s nepovjerenjem poduzetnika prema konzultantima. Sumnja da im konzultant može pomoći u unapređenju njihovog poslovanja bila je utemeljena na osjećaju da oni sami najbolje znaju što je njihovom poslu potrebno. Posebno se sjećam jednog poduzetnika koji me na prvom sastanku dočekao upravo jednim vicem na temu konzultanta koji svojem klijentu govori ono što taj isti klijenti već dobro zna, a da pri tome konzultant zna vrlo malo o njegovom poslu. Prilično izazovan početak potencijalne suradnje.

Nisam mu, naravno, odgovorio vicem o poduzetnicima koji misle da sve znaju, ali sam ga pitao o tome kako planira svoje poslovanje i kako kontrolira njegovu uspješnost. Samouvjerenost kojom je prštao dok je pričao o tržišnim podacima, kao i asortimanu svojih i konkurentskih proizvoda počela se gubiti. Naime, svi su ti podaci bili povijesni, od prije nekoliko mjeseci, ili godina, ali pogled u poslovnu budućnost mu je bio vrlo kratkog dosega. Pokazalo se da se njegovo poslovanje svodi na rad "najbolje što možemo" i instinktivne reakcije bez dugoročnije perspektive razvoja poslovanja, a uspješnost se mjeri usporedbom ostvarene dobiti s prethodnim razdobljima. Nažalost, iskustvo mi je govorilo da veliki broj poduzetnika, posebice malih i srednjih, funkcionira na sličan način. Malo, pomalo, uspio sam ga uvjeriti da je dugoročnije planiranje ne samo moguće, nego i potrebno za održivo poslovanje. I tako je počela naša poslovna suradnja.

Kada smo nakon nekoliko mjeseci razgovarali o tome što smo do tada napravili i što nam dalje predstoji, priznao mi je da mu uopće nije jasno kako se u početku dao "navući" na nekakvo strateško planiranje. S vremenom je ipak uvidio da mu postojanje jasnih ciljeva i redovito praćenje njihove realizacije znatno olakšavaju upravljanje poslovanjem i bio je uvjeren da je rad na strateškom planiranju predstavljao dobro ulaganje.

Naravno da je takvo razmišljanje o rezultatima poslovne suradnje ugodno i za konzultanta koji je poduzetniku pružio uslugu. No, pravo je zadovoljstvo nastupilo tek nekoliko mjeseci kasnije kada mi je taj klijent doveo novog klijenta kojega je uvjerio da mu je strateški plan neophodan ako želi dugoročno održivo poslovati. Pri tome ne mislim na zadovoljstvo zbog novog klijenta (iako ni to nije za podcjenjivanje), nego zbog toga što sam starog klijenta uspio uvjeriti u potrebu strateškog promišljanja i planiranja poslovanja u tolikoj mjeri da je postao "veleposlanik" ideje strateškog planiranja.

I to je nešto što kroz svoju praksu stalno susrećem. Nije realno očekivati da će svaki klijent prihvatiti ideju strateškog planiranja. Možda nije realno niti da svaki klijent koji tu ideju prihvati, u cijelosti implementira proces strateškog planiranja. Ali do sada nisam doživio, niti sam čuo od kolega, da je neki poduzetnik koji je implementirao proces strateškog planiranja, nakon nekog vremena od njega odustao. Uvjeren sam da za to postoje jako dobri poslovni razlozi.

Nenad Buljan, MBA