Pretpostavke djelotvornog upravljanja rizicima

Temeljne odrednice upravljanja rizicima

Svaka aktivnost, u bilo kojem području, nosi određenu razinu rizika. Osobne preferencije odnosno želje određuju okvir unutar kojeg smo spremni prihvatiti određenu razinu rizika za ostvarenje nekog cilja.

Analogno, kod preuzimanja poslovnog rizika, razina rizika utječe na poslovni rezultat. Stoga, djelotvorno upravljanje rizicima čini jednu od glavnih sastavnica učinkovitog upravljanja organizacijom.

Rizike uvijek razmatramo u odnosu na određene ciljeve, a ciljevi predstavljaju ono što nam je važno. Ovisno o planiranim ciljevima  utvrđuju se rizici koji mogu biti prepreka ostvarenju. Opet razmatramo rizike u okviru vlastite percepcije važnosti. Odstupanja od zacrtanih ciljeva mogu biti i pozitivna i negativna, stoga se u kontekstu rizika razmatraju oba aspekta i njihov utjecaj.

Procjena učinka neizvjesnosti na planirane ciljeve organizacije predstavlja ključni doprinos za racionalne odluke menadžera. Analiza rizika nam olakšava identifikaciju uzroka i posljedica određenih rizika, odnosno međuovisnosti rizika i poslovnog rezultata. Na taj se način dobiju veličine prilagođene riziku i utvrđuje vjerojatnost postizanja određenog cilja, što predstavlja važnu podlogu za menadžerske odluke.

Mjerenje vs procjena

Zamislite primjer u kojem se spremate na put zrakoplovom. U čekaonici je javljeno na razglas da postoji tehnički problem te ćete kroz neko vrijeme dobiti informaciju vezano uz polijetanje. Pretpostavljam da u tom slučaju ne očekujete paušalne, kvalitativne metode procjene, već stručan, inženjerski pristup koji se bazira na kvantitativnim metodama.

Dok ne dobijete takvu procjenu, vjerojatno se nećete usuditi poletjeti, osim ako vas povjerenje u zrakoplovnu kuću ne uvjeri da ste posve sigurni ili „prevedeno“ -  velika je vjerojatnost da neće biti problema. Dakle, preferiramo kvantitativne metode kad god možemo i kad nam to vrijeme dopušta.

Iako kontekst kvantitativnih izračuna proizlazi često iz sofisticiranih matematičkih, odnosno statističkih metoda, u nekim situacijama smo primorani primijeniti kvalitativne metode kod odlučivanja. Jedan od osnovnih principa kod primjene određene metode je osim značajnosti i pravovremenost.

Kao što informacija koja se kasno objavi više nema pravu „težinu“, tako i nepravovremene odluke kod upravljanja rizicima mogu imati isti utjecaj.

Zamislite situaciju u kojoj se pilot zrakoplova nađe u situaciji da treba u letu, zbog kvara na motoru, odlučiti hoće li ispustiti gorivo ili poduzeti drugu aktivnost. S obzirom da je situacija hitna, nije moguće čekati na odluku koja se zasniva na složenim kvantitativnim  izračunima, već je potrebno promptno odlučiti, oslanjajući se na vlastito znanje i letačko iskustvo, odnosno iskustvo kontrolora leta. Stručna iskustvena procjena se često koristi u situacijama kad je potrebno brzo donijeti odluke, odnosno kad kvantitativna analiza nije moguća ili  opravdana.

Upravo da bi se djelotvorno upravljalo u situacijama u kojima je potrebno pravovremeno reagirati, utvrđivanje i procjena rizika kojima organizacija jest ili bi mogla biti izložena, od iznimnog je značaja. Ako se prepoznaju mogući rizici, kao zapreke u ostvarivanju ciljeva, i pripreme adekvatne strategije za njihovo rješavanje, sustav upravljanja rizicima će podržati i podići razinu učinkovitosti korporativnog upravljanja.

Nakon procesa utvrđivanja rizika, potrebno je odrediti značajnost rizika, odnosno odrediti njihovu razinu utjecaja na ostvarenje ciljeva. Pristupa se procesu mjerenja ili procjene rizika.
U financijskoj industriji tzv. rizična vrijednost ili engleski Value at Risk (skraćeno VaR), uvriježila se kao industrijski standard kod mjerenja rizika.

Ovladavanje rizicima

Metode/strategije upravljanja rizicima općenito se mogu svesti na:

• Prihvaćanje rizika
• Smanjivanje rizika
• Prijenos rizika
• Izbjegavanje rizika

Načelno, niska razina rizika se preuzima, srednja razina smanjuje ili prenosi na treću stranu, dok se visoka razina izbjegava. No, izbor metode upravljanja rizicima konkretno ovisi o situaciji, odnosno kontekstu, poslovnim ciljevima i sklonosti preuzimanju rizika nositelja odlučivanja.

Provjera uspješnosti metode/strategije upravljanja rizikom daje odgovor o budućim odlukama i eventualno potrebi revidiranja poslovne politike i okvira za spremnost preuzimanja rizika. Učinkovitost kod upravljanja rizicima zahtjeva pravovremenu integraciju rezultata iz procesa upravljanja rizicima u poslovnu politiku.

Kultura rizika

Djelotvorno upravljanje rizicima uključuje i stvaranje kulture koja podržava sagledavanje rizika kod obavljanja poslovnih aktivnosti odnosno pri realizaciji određenih ciljeva. Osvješćivanje prisutnosti rizika, odnosno svojevrsna kultura rizika neke organizacije, preduvjet je za djelotvorno upravljanje rizicima.

S druge strane promjene u vanjskom okruženju, uključujući društvene vrijednosti i osvješćivanje o rizicima od strane potrošača traže stalne prilagodbe od strane organizacija.

U konačnici, pravovremeno utvrđivanje i egzogenih (iz vanjskog okruženja) i endogenih (unutarnjih) rizika, izbor optimalnih metoda upravljanja te integriranje upravljanja rizicima u strateške i operativne odluke preduvjet su za djelotvorno upravljanje organizacijom.

mr. sc. Hrvoje Mijić

Ako želite iskoristiti primjere i iskustva iz prakse za djelotvorno upravljanje rizicima, prijavite se na edukaciju "Djelotvorno upravljanje rizicima" koja će se održati 14.-15.09.2020. na adresi Martićeva 73/1, u Zagrebu.

Više o ovome i prijavnicu možete pronaći na :  https://www.poslovnaucinkovitost.hr/aktualne-edukacije/cijena/koncept-upravljanja-rizicima3