Pravila igre „brainstorminga“

Kako pravilno izvesti i postaviti „brainstorming“ da bi se u najkraćem vremenu pronašla najbolja kreativna rješenja za planirane aktivnosti, probleme u poslovanju ili za nešto treće?

U današnjici je „brainstorming“, odnosno „oluja mozgova“ neizostavna tehnika odlučivanja, kreiranja novih ideja i pronalaženja rješenja koja se primjenjuje u određenome poduzeću s ciljem poboljšanja kvalitete proizvoda, usluga, komunikacije i drugoga. Psiholozi je nazivaju i motivacijskom tehnikom jer polazi od pretpostavke da su „dvije glave pametnije od jedne“, odnosno da se zajedničkim radom pronalaze najbolja rješenja, a time se ujedno postižu i najbolji rezultati.

Proces „brainstorminga“ započinje okupljanjem grupe, odnosno tima koji se najčešće sastoji od 6 – 12 članova iz različite ili iste struke. Primjerice, ako je cilj prikupiti što više različitih ideja za rješavanje određene problematike, logično je da će članovi tima biti iz različitih struka, s različitim iskustvom i znanjem. U ovom slučaju je kvantiteta ideja i asocijacija bitnija od njihove same kvalitete. Nasuprot tome, ako je pak potrebno osmisliti rješenje za točno određenu problematiku unutar odjela, grupa će se sastojati od članova s istim ili sličnim karakteristikama.

Međutim, neovisno o kojoj vrsti grupe je riječ, diskusije među članovima grupe na sastanku „brainstorminga“ znaju voditi u krivome smjeru što na koncu ne dovodi do ispunjenja prvotno postavljenih ciljeva. Zato je za pravilno izvođenje procesa „brainstorminga“ bitan voditelj projekta koji će koordinirati grupnu aktivnost i suradnju. Voditelj je na početku dužan dati detaljne upute svim članovima grupe, jasno definirati problem, postaviti kriterije te stvoriti ugodnu atmosferu u kojoj će sudionici, bez straha i zadrške iznositi svoja mišljenja.
 
Prema začetniku „brainstorming“ tehnike, Amerikancu Alexu F. Osbornu, tijekom provođenja „brainstorminga“ potrebno je poštovati četiri pravila:

1. Pravilo slobode prema kojem se sudionici potiču da budu drugačiji, da izađu iz ustaljenih okvira, slobodno razmišljaju i iznose neuobičajene ideje ili asocijacije.
2. Pravilo nepostojanja kriticizma odnosi se na neismijavanje, neosuđivanje i nekritiziranje tuđih ideja jer nema loših ideja, a sve ideje su dobre i jednako vrijedne.
3. Pravilo iznošenja što više ideja jamči kvalitetno rješavanje problema. Ono je povezano s uvjerenjem da se do željene raznolikosti ideja dolazi nakon što se iscrpe tradicionalne ideje.
4. Pravilo nadograđivanja tuđe ideje svim članovima grupe omogućuje da obogaćuju i unaprjeđuju iznesene ideje kako bi ju proširili i pretvorili u optimalno rješenje ili pak stvarali nove ideje.

Slika 1. "Oluja mozgova" - tehnika grupnog odlučivanja

Izvor: http://bit.ly/1CLRH0D

Svi izneseni i zapisani prijedlozi na kraju sastanka dalje se analiziraju, a potom se najbolji prihvaćaju i primjenjuju u donošenju većih poslovnih odluka, za smišljanje slogana, imena proizvoda, logotipa i drugo.

I koliko god se čini da je put do osmišljavanja novog i originalnog proizvoda, usluge i sličnog, kao i sama realizacija, vrlo brz, jednostavan i lak, to u praksi zapravo i nije tako. Taj „umni“ posao, uz potpunu neograničenost, kreativnost, maštovitost i idejnu beskonačnost, zahtijeva brojne druge stručne kompetencije, kao i odlično poznavanje okoline u kojoj djeluje da bi zadani cilj u konačnici postigao pozitivne rezultate i odjeke.


Izvori:

1. Wheeler, A. Russell (1999): Alex F. Osborn: The Father of Brainstorming 

2. www.profitiraj.hr

3. www.personalexcellence.co

4. www.manager.hr

5. www.books.google.hr