Ekonomska profitabilnost

Kada upitate menadžere i vlasnike naših tvrtki o tome koji je njihov glavni cilj, većina će vam odgovoriti jednom riječju: profit. S obzirom da funkcioniramo u tržišnom gospodarstvu i da su te tvrtke dio realnog sektora, ovakav odgovor sasvim je normalan i uobičajen. No, ono što će mnoge iznenaditi jest činjenica da velika većina ne zna objasniti niti definirati što je za njih profit.

Prema definiciji je poduzetnik vlasnik poduzeća i osoba koja upravlja resursima (ljudskim i materijalnim) i preuzima rizik da bi ostvario dobit. Tu dobit u praksi poduzetnici mjere na dva načina:
a) prema klasičnom računovodstvenom pristupu: dobit = prihodi minus rashodi, ili
b) prema novčanom pristupu: dobit = novčani priljevi minus novčani odljevi

Bez obzira kojim se pristupom koristili u praksi, osnovna financijska izvješća daju vlasnicima sasvim adekvatnu informaciju te na toj razini zadovoljavaju njihove potrebe. Račun dobiti i gubitka pokazuje stanje računovodstvene dobiti, dok izvještaj o novčanom tijeku prikazuje rezultat novčanih priljeva i odljeva.

No, vrlo mali broj vlasnika i menadžera naših tvrtki računa dobit koja je jedina ispravna sa stanovišta ekonomije. Naime, jedan od osnovnih financijskih postulata kaže da prinos na investiciju mora biti u srazu s rizikom poduzimanja iste. Shodno tome vlasnik određenog kapitala ne može biti indiferentan niti očekivati istu kamatu za svoj novac ako ga uloži u banku ili u poduzetnički pothvat. Ova logika nije strana nikome i svatko tko se ikad bavio bilo kakvim poslom, zna da vrabac u ruci i golub na grani nisu iste stvari niti da jednako vrijede.

Problem se pojavljuje u stvarnom životu kada treba vrednovati dvije ili više opcija te jasno kvantificirati potrebnu stopu povrata koja je ekonomski ekvivalentna određenom riziku. Financijska teorija razvila je nekoliko modela koji mogu pomoći u određivanju potrebne stope, no na kraju dana ta je stopa vrlo subjektivna i ovisi isključivo o preferencijama rizika vlasnika kapitala. Ono što je za jednog poduzetnika izuzetno rizično je za drugog normalan i prihvatljiv rizik. Jednom kada vlasnici i menadžment interno definiraju traženu stopu povrata, istim su definirali i granicu ekonomske profitabilnosti svoje tvrtke. Upravo je stoga čudno što u praksi mali broj njih računa ekonomsku profitabilnost iako svi ulaze u posao sa jasno definiranim očekivanjima i željama.

Sam izračun ekonomske profitabilnosti vrlo je jednostavan. U osnovi se sastoji od toga da se računovodstvena dobit korigira za „nevidljive“ troškove vlasnika, odnosno stopu povrata koju vlasnici očekuju za rizik kojem su se izložili. Dakle, osnovna formula bi bila:

Ekonomska dobit/gubitak = Računovodstvena neto dobit minus trošak kapitala

Pri čemu se trošak kapitala računa kao umnožak tražene stope povrata i ukupno uloženog kapitala.

Prikažimo navedene relacije na jednostavnom primjeru:
Ukoliko je firma ostvarila 10.000 kn neto dobit, uloženi kapital u poslovanje iznosi 80.000 kn (primljeni krediti i vlasnička glavnica), a vlasnici očekuju povrat na uloženo od 10%, to znači da ekonomska dobit iznosi 2.000 kn = 10.000 – (80.000 x 10%). Za ovu tvrtku možemo reći ne samo da ostvaruje računovodstveni profit, već da privređuje svojim vlasnicima više, nego što to oni minimalno traže.

Navedeni scenarij svakako je vrlo poželjan, no, često se događa slučaj gdje tvrtka ostvaruje računovodstvenu dobit, ali i ekonomski gubitak. To je situacija koja vlasnike zbunjuje. Naime, s jedne strane imaju financijske izvještaje koji govore o pozitivnom rezultatu, no s druge strane imaju financijaše koji spominju neželjenu riječ gubitak. Ovakva je situacija tipična za brzorastuća poduzeća gdje se investiraju velike količine kapitala (prije svega obrtnog kapitala) kako bi se pratio rast prodaje, ali koji se ne uspijeva manifestirati i kroz profitabilnost. Na kratki rok ovakva je politika moguća posebno ukoliko je cilj ostvarivanje tržišnog udjela koji će se naplatiti kasnije kroz već marže. No, vlasnici moraju biti svjesni da na dugi rok ovakva situacija isti vodi k uništavanju njihove firme i padu vrijednosti iste. Stoga je ekonomska profitabilnost odličan pokazatelj koji nadopunjuje uobičajenu analizu poslovanja i koji može poslužiti kao jedna od mjera ostvarivanja strateških ciljeva firme.

mr. sc. Dušan Banović