Transakcije spajanja i preuzimanja (M&A)

Transakcije spajanja i preuzimanja (M&A) u razvijenim se gospodarstvima odvijaju svakodnevno. Ni u našem hrvatskom gospodarstvu nije neubičajena pojava da neka firma kupuje drugu firmu (preuzimanja) ili da se dvije ili više firmi spoje u jednu (spajanja). Razumljivo, što je veća vrijednost transakcije odnosno što su u igri značajnije (veće) firme, vijest o tome dobiva veće značenje u medijima i u investicijskoj javnosti.

Iako se spajanja i preuzimanja često koriste kao sinonimi (čak se ponekad pripajanje namjerno prikazuje kao spajanje jer se uz transakciju pripajanja uobičajeno vežu negativne konotacije za firmu koja se pripaja), treba ih razlikovati. Preuzimanje (akvizicija) uobičajeno označava transakciju kada jedna firma kupuje (preuzima) drugu firmu a preuzeta firma pravno prestaje postojati bez postupka likvidacije. Spajanje (merger) uobičajeno označava transakciju kada se dvije ili više firmi dogovorno spoje u novu firmu a postojeće firme pravno prestanu postojati. Međutim, u praksi postoje brojne poslovne kombinacije koje predstavljaju određeni broj varijacija spajanja i preuzimanja.

Hoće li se neka transakcija (ako je u pitanju kupnja jedne firme od strane druge) proglasiti kao spajanje ili preuzimanje uglavnom ovisi o tome kako transakciju percipiraju uprava, zaposlenici i dioničari (vlasnici) ciljne firme. Ukoliko ciljna firma ne želi biti preuzeta (kupljena), onda je transakcija uvijek tretirana kao preuzimanje (akvizicija) i to kao neprijateljsko preuzimanje.

Motiv koji pokreće ove transakcije oslanja se na poslovnu logiku da je 1+1=3, umjesto dva. Možemo je nazvati i alkemijom spajanja i preuzimanja. Osnovni princip je stvoriti vrijednost za vlasnike koja je veća od pukog zbroja vrijednosti pojedinačnih firmi. Ovo bi se trebalo postići ili povećanjem tržišnog udjela ili povećanjem troškovne učinkovitosti (sinergijom).

Sinergija (ako se realizira) poprima različite oblike; preko poboljšanja prihoda i/ili preko ušteda na troškovima. Ona se može manifestirati kao smanjenje broja zaposlenih (uglavnom kod odjela koji su podrška poslovanju a uključujući i upravu), kao ekonomija opsega (npr. u sferi nabave postiže se veća pregovaračka moć prema dobavljačima), kroz stjecanje nove tehnologije gdje se uštede javljaju kod troškova razvoja i istraživanja, omogućuje lakši pristup jeftinijem kapitalu i kroz druge oblike.

Na žalost, u praksi je potvrđeno da veliki broj transakcija doživi neuspjeh (ne postigne svoj cilj), bilo iz razloga što su u startu efekti sinergije bili precijenjeni ili iz razloga što se nisu uspjeli realizirati u procesu integracije.

Zoran Krstulović, dipl. oec.
 

Ako želite saznati više o ovoj temi, prijavite se na radionicu "Transakcije spajanja i pripajanja" koja će se održati 20.10.2020. na adresi Martićava 73/1, u Zagrebu.

Prijavnicu možete pronaći na : https://www.poslovnaucinkovitost.hr/aktualne-edukacije/cijena/transakcije-spajanja-i-pripajanja2