Specifičnosti kontrolinga u telekomunikacijama

U današnjem vremenu svjedoci smo gospodarske stagnacije, ali i pojačane konkurencije koja se intenzivno razvija posebice u protekla dva do tri desetljeća. Neminovno jačanjem konkurencije za svakog telekom operatera javljaju se specifični problemi i pitanja vezana uz unapređenje postojećeg poslovanja. Zadržavanje odnosno jačanje pozicije na tržištu ovisi o pravovremenom prepoznavanju uskih grla u poslovanju i „čitanju“ poteza konkurencije. Nakon što su navedene situacije pravovremeno i na ispravan način identificirane, moguće je, a vrlo često i potrebno bez odgađanja poduzimati odgovarajuće mjere odnosno korake.

Neka od pitanja koja se sve češće javljaju u suvremenim uvjetima poslovanja, a čiji je izvor prvenstveno u pojačanoj konkurenciji i sve izraženijoj gospodarskoj stagnaciji, glase:

- Je li moguće ostvariti zadane ciljeve?
- U kojim rokovima?
- Što je sve potrebno za ostvarenje ciljeva?
- Koliko to košta?
- Mora li se mijenjati strategija? U kojem smjeru?

Ovisno o veličini pojedinog poslovnog subjekta, odgovori na navedena pitanja dolaze iz službe kontrolinga odnosno suradnje drugih poslovnih jedinica sa službom kontrolinga. Službe kontrolinga u zadnje vrijeme postaje značajan funkcijski i organizacijski segment poslovanja u svim industrijama.

U telekomunikacijama, kontroling igra značajnu ulogu u planiranju, izvještavanju i daljnjoj analizi ključnih pokazatelja poslovanja. Bilo da se radi o pružateljima usluga pokretne ili nepokretne mreže, odnosno internet providera, važno je znati procijeniti isplativost svake pojedine investicije ili akvizicije te odrediti rokove u kojima će ista postati profitabilna. Da bi se ovo ostvarilo, specijalisti za kontroling trebali bi znati prepoznati uska grla i neiskorištene resurse te biti u mogućnosti iz financijskih izvještaja i dobivenih podataka, koristeći svoja znanja i poznavajući tržište telekomunikacija, dati preporuke za unapređenje poslovanja.

Kontroling u telekomunikacijama je specifičan jer se uvijek nalazi na nekakvoj intersekciji različitih pogleda. Tako na primjer kontroling unutar kompanije ovisi o mnogobrojnim odjelima od koji svaki ima svoje ciljeve. Vezano uz okruženje, osobe iz kontrolinga moraju razumjeti zakonsku regulativu te odnose na tržištu. Pored toga, kontroling je veza prema vlasnicima, revizorima i klijentima. Zbog toga, kontroling je svojevrsni balans svih različitosti, ali i informator o eksternim zbivanjima.

Ne umanjujući važnost niti jednog poslovnog segmenta, za minimiziranje rizika poslovanja telekom operatora, potreban je kvalitetan kontroling. Ovo proizilazi iz činjenice da su strateški ciljevi u pravilu financijske prirode, ali financijski rezultati mogu biti proizvod sreće ili nesreće u poslovanju. Stoga je nužno obratiti pozornost na cjelokupno okruženje, zbivanja unutar kompanije i na kraju razumjeti je li sreća odigrala ulogu u „kreiranju“ financijskih izvještaja. Sreća nije loša u poslovanju, ali ne može se dovijeka o njoj ovisiti, a ponekad ju je potrebno i izazvati pravovremenom reakcijom na zbivanja te zaokretom od zadanih ciljeva koji su možda nerealno postavljeni ili identifikacijom drugačijeg puta od inicijalnog.

U telekomunikacijama, svi segmenti poslovanja predmet su promatranja kontrolinga, a proces odvijanja kontrolinga može se definirati kroz sljedeća 4 koraka:

1. definiranje planskih veličina i standarda tržišta,
2. utvrđivanje ostvarenih rezultata,
3. usporedba standardnih, planskih i ostvarenih rezultata i
4. prijedlog rješenja za eliminiranje odstupanja i vraćanje na zacrtanu putanju odnosno unapređenje rezultata poslovanja.

Imajući u vidu da je kontroling efikasan koncept upravljanja poslovnim rezultatom, koji obuhvaća koordinaciju i vezu planiranja i informiranja, te analizu i kontrolu svih resursa radi ostvarenja ciljeva, on je svojevrsni filter informacija prema menadžmentu. Menadžment od kontrolinga traži informacije za potrebe odlučivanja, a kontroler prikuplja podatke i obrađuje ih, čini ih transparentnima i upotrebljivima za potrebe odlučivanja s prijedlozima za smanjenje troškova ili povećanja profita. Za donošenje odluka odgovoran je isključivo menadžment, a dužnost kontrolera je da, koristeći sva svoja znanja i iskustvo, informira i savjetuje. Kontroler  nije odgovoran za odluke koje će se na temelju informacija donijeti, ali je odgovoran da informacije budu transparentne i upotrebljive za poslovno odlučivanje.

Emir Ždralović, dipl. ing.