Geneza, praćenje i upravljanje poslovnim prijevarama

Notorna je činjenica da su prijevare prisutne od pamtivijeka i da na prijevaru možemo naići svugdje. Prodaja Rimskog Carstva od strane Pretorijanske straže Julianusu (193 A.D.) koji je nezakonitom vlasniku platio 250 zlatnika za svakog vojnika (1 mlrd. dolara preračunato u današnjoj vrijednosti) i ubrzo je bio svrgnut; Mississippi  shema (1719. godine) kada je Škot John Law osnovao tvrtku za razvoj tadašnje divlje i močvarne Louisiane i uvjerio (prevario) investitore uključujući i Francusku vladu da ulože novac u dionice njegove tvrtke; Charles Ponzi (1920. godine) po kojemu se slične prijevare nazivaju Ponzijeve sheme te pokušaj prodaje Eiffelovog tornja u staro željezo (1925. godine) samo su neke od svjetski poznatih prijevara starijeg datuma.

Prijevara se može definirati kao rezultat pogrešnog navođenja, lažnog prikazivanja ili ispuštanja (prikrivanja) bitnih informacija (dovođenje u zabludu) radi postizanja određenih koristi.

Riječ forenzika se odnosi na primjenu znanstvenih metoda i tehnika u istraživanju kriminalnih radnji, dok pojam računovodstva označava klasificiranje, bilježenje i sumiranje ekonomskih događaja na logičan način s ciljem iskazivanja financijskih informacija, a u svrhu donošenja odluka. Forenzično računovodstvo u ovom smislu se može razumijeti kao spoj forenzike i računovodstva odnosno upotreba računovodstva, ali i informacija iz drugih izvora u cilju objektivnog utvrđivanja činjenica.

Iako je osnovna primjena forenzičnog računovodstva istraživanje prijevara, ono nije ograničeno samo na to područje. Ostala područja primjene su raznolika i obuhvaćaju uglavnom usluge povezane sa istraživanjem – objektivnim utvrđivanjem činjenica: kupoprodaje biznisa (M&A transakcije), utvrđivanja štete na poslovnoj imovini, posredovanje u sporovima suvlasnika, utvrđivanje vrijednosti izgubljenog profita, određivanje vrijednosti imovine prilikom razvoda i slične usluge.

U poduzećima prijevare (krađe) mogu biti prisutne na svim razinama; od najniže rangiranih zaposlenika pa do visoko pozicioniranih izvršnih direktora i predstavljaju tzv. interne prijevare. Osim internih postoje i eksterne prijevare od strane kupaca, dobavljača, klijenata, potencijalnih prodavatelja tvrtki, partnera i ostalih vanjskih strana. Ukratko, prijevare su moguće svugdje.

Iako su prijevare raširene i dio su naše svakodnevnice, samo manji broj prijevara dospije u javnost, a razlozi za to su višestruki. Pojava prijevare u poduzeću je uvijek moguća kod poduzeća koja imaju loše definiranu organizacijsku strukturu, nedjeljivost funkcija po zaposlenicima (u pravilu jedna te ista osoba ne bi smjela imati više od jedne funkcije u smislu autorizacije, nadzora i evidentiranja) te slabu ili nikakvu internu kontrolu. Upravo zbog slabe ili nikakve interne kontrole, prijevare (krađe) su moguće, a u pravilu poduzeća ne žele pokazati u javnosti da im je interna kontrola loša. Osim toga, prijevare koje dobiju pozornost medija su velikih razmjera i uglavnom se odnose na velika poduzeća (Enron, Parmalat, Poly Peck, Maxwell, Tyco, Sunbeam, Nortel, WorldCom, itd.), dok većina prijevara koje se događaju u manjim poduzećima ne dobivaju pozornost medija odnosno uopće se ne prijavljuju. Prijevare od strane zaposlenika su pogotovo osjetljivo područje koje traži  izuzetno pažljivo postupanje jer u protivnom počinitelj može postati progoniteljem, a žrtva prijevare i žrtvom progona.

U SAD-u postoji desetak profesionalnih organizacija koje promiču forenzično računovodstvo od kojih su dvije najznačajnije: Association of Certified Fraud Examiners – ACFE  te Association of Certified Fraud Specialist – ACFS, a neke od ostalih značajnijih organizacija koje također promiču forenzično računovodstvo su: NACVA, NLSSA, IBA, AICPA i druge.

Zoran Krstulović, dipl. oec.