Kratkoročno i dugoročno upravljanje troškovima

Kažu da se puno ljudi razumije u nogomet, politiku i gospodarstvo. Možda bi se moglo dodati da puno ljudi također misli kako bi relativno lako riješilo problem „rezanja“ troškova u poduzećima. „Kad bi se menadžeri manje vozili u skupim automobilima, manje trošilo na poslovne ručkove i večere, zasigurno bi bilo bolje“. Možda određena razina skromnosti u konzumaciji ovih opjevanih pojavnih oblika menadžerskih prava izaziva simpatije, i povećava motivaciju zaposlenika. Ipak, stvari se kao i u svakom zanatu trebaju malo drugačije postaviti. I stari su ljudi znali da ne treba „ubiti vola za kilu mesa“ ili da omjer kratkoročne koristi i dugoročne žrtve treba zapravo zamijeniti s kratkoročnom žrtvom i dugoročnom koristi. Umjesto „rezanja“ troškova i ukidanja troškova obrazovanja, odlaska na „nepotrebne seminare“ i „ništ korist“ druženja, te mehaničkog „kresanja“ troškova do iznemoglosti, postoje i drugi načini.

Puno je situacija u kojima strateške odluke snažno utječu na troškovnu stranu, i to dugoročno. Osobito je to izraženo u procesu investiranja. Možda možemo neki proces ili internu  uslugu koju sada imamo “u kući” zamijeniti s onom na vanjskom tržištu. S druge strane, ako ne možemo smanjiti troškove, možda možemo s istim resursima povećati prihode i dostupnost svojih proizvoda što u konačnici povećava prihod. Čuli smo za Ikeu, Ryanair, Zaru i slične uspješne tvrtke. Pristupačne cijene njihovih proizvoda i usluga nisu posljedica niskih troškova rada već čitave poslovne  filozofije, odnosno niza inovacija u poslovnom modelu. Te su tvrtke inovirale pristup poslu u klasičnim industrijama. Sve navedeno upućuje na činjenicu da je umjesto „rezanja“ troškova, troškovima moguće upravljati.

Niti jedno od ponuđenih rješenja ne donosi rezultate brzo, ali s druge strane nije orijentirano na nepopularne mjere kao smanjenje plaća ili broja zaposlenika. Ukoliko se pak tvrtke odluče na smanjenje troškova na način da mehanički, bez promišljene promjene procesa ili poslovnog modela, smanjuju broj zaposlenih, moguć je pad kvalitete obavljenog posla neovisno o kojem dijelu poslovnog procesa se radi. Postojeći zaposlenici bit će na dugi rok pod stresom što dovodi do nezadovoljstva i vrlo vjerojatno pada produktivnosti. Stalan stres i nezadovoljstvo uzrokuju da se najbolji zaposlenici prvi odlučuju na odlazak. Učinak je poguban za poduzeće i za zaposlenike. Stoga je upravljanje troškovima nužno provoditi promišljeno, uvijek sagledavajući eventualne kratkoročne koristi i dugoročne štete.

mr. sc. Hrvoje Patajac