Transakcije spajanja i preuzimanja

U razdoblju od 01.siječnja pa do 25. lipnja ove 2015. godine, ukupno na globalnoj razini zaključile su se 19.434 transakcije ukupne vrijednosti preko 2 bilijarde američkih dolara što označava porast od 41% u odnosu na isto razdoblje godinu prije. Najveći porast vrijednosti transakcija se dogodio u centralnoj Aziji (+70%) vrijednosti 554 milijarde dolara a zatim u SAD-u (+51%) ukupne vrijednosti preko jedne bilijarde američkih dolara. U Europi se ukupno odigralo 6.437 transakcija ukupne vrijednosti 485 miliardi dolara što označava porast od 9% u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Ovi podaci nam dovoljno govore kolika je važnost i značaj M&A transakcija u poslovnom svijetu.

Motivi koji pokreću ove transakcije mogu biti raznoliki ali uglavnom se oslanjaju na poslovnu logiku da je 1+1=3 umjesto dva. Možemo je nazvati i alkemijom spajanja i preuzimanja. Osnovni princip je stvoriti vrijednost za vlasnike koja je veća od pukog zbroja vrijednosti pojedinačnih firmi. Ovo bi se trebalo postići ili povećanjem tržišnog udjela ili povećanjem troškovne učinkovitosti (sinergijom) ili oboje.
Međutim, nedavno su ove transakcije u SAD-u „inspirirane“ nepopularnim razmjerno velikim korporativnim porezima gdje porezna stopa iznosi 39% te je iz tog razloga Coca-Cola početkom kolovoza ove godine najavila prijenos svog domicila u Veliku Britaniju. Iz istog razloga počele su se pojavljivati naizgled čudne situacije u kojima lovina postaje predator (puno manje tvrtke izvan SAD-a pojavljuju u ulozi stjecatelja u odnosu na veću tvrtku koju preuzimaju). Naravno da se u ovim slučajevima radi o tzv. dobrovoljnim odnosno dogovorenim preuzimanjima radi ušteda na porezima.

Gotovo da nema djelatnosti u kojoj se ne odvijaju M&A transakcije ali je znakovito da prednjače industrije koje su u problemima (energetika, telekomunikacije, avioprijevoz) i u kojima je konkurencija izrazito žestoka, te firme u sektoru prozvodnje lijekova (u SAD je porast transakcija iz ove industrije za prije spomenuto razdoblje iznosio 136% u odnosu na isto razdoblje prethodne godine). Ukupna vrijednost je iznosila 253 milijarde dolara. Odgovor na pitanje zašto su baš u ovoj djelatnosti popularne M&A transakcije, leži u nekoliko činjenica. Kompanije iz farmaceutske industrije su pod konstantim pritiskom pronalaska novih lijekova, istraživanja su izuzetno skupa i dugotrajna, rizik od neuspjeha je velik. Veliki broj potencijalnih lijekova ili uopće ne uspije doći na tržište ili ne uspije pokriti troškove istraživanja i razvoja. Ukoliko kompanija nema dovoljno obećavajućih potencijalnih lijekova, najlogičniji način za postizanje rasta je kupnja druge kompanije (tzv anorganski ili eksterni rast za razliku od organskog ili internog rasta). Za razliku od farmaceutske industrije, u telekom sektoru u Europi, u prosjeku više od tri telekom operatera u jednoj državi teško opstaju, tako da je brojka tri postala „magična“. Ovdje je glavni motiv ušteda na troškovima (tzv. sinergija troškova) koja se zatim koristi za nove investicije. Što se tiče energetike, motivi su istovjetni kao kod telekoma, ušteda troškova koja je neminovna da bi se zaustavilo klizanje profita zbog drastičnog pada cijena energenata, u prvom redu u naftnoj industriji.

Niti u našem hrvatskom gospodarstvu nije neubičajena pojava da neka firma kupuje drugu firmu (preuzimanja) ili da se dvije ili više firmi spoje u jednu (spajanja). Razumljivo, što je veća vrijednost transakcije odnosno što su u igri značajnije (veće) firme, vijest o tome dobiva veće značenje u medijima i u investicijskoj javnosti (Zagrebačka burza preuzela Ljubljansku, prodaja Tvornice duhana Rovinj BAT-u, Cemex prodao Dalmacijacement mađarskom Dunav-Drava Cement-u itd.)

Iako se spajanja i preuzimanja često koriste kao sinonimi (čak se ponekad pripajanje namjerno prikazuje kao spajanje jer se uz transakciju pripajanja uobičajeno vežu negativne konotacije za firmu koja se pripaja), treba ih razlikovati.
Preuzimanje (akvizicija) uobičajeno označava transakciju kada jedna firma kupuje (preuzima) drugu firmu a preuzeta firma pravno prestaje postojati bez postupka likvidacije.
Spajanje (merger) uobičajeno označava transakciju kada se dvije ili više firmi dogovorno spoje u novu firmu a postojeće firme pravno prestanu postojati.
Međutim, u praksi postoje brojne poslovne kombinacije koje predstavljaju određeni broj varijacija spajanja i preuzimanja.

Da li će se neka transakcija (ako je u pitanju kupnja jedne firme od strane druge) proglasiti kao spajanje ili preuzimanje uglavnom ovisi o tome kako transakciju percipiraju uprava, zaposlenici i dioničari (vlasnici) ciljne firme. Ukoliko ciljna firma ne želi biti preuzeta (kupljena) onda je transakcija uvijek tretirana kao preuzimanje (akvizicija) i to kao neprijateljsko preuzimanje.

Sinergija (ako se realizira) poprima različite oblike; preko poboljšanja prihoda i/ili preko ušteda na troškovima. Ona se može manifestirati kao smanjenje broja zaposlenih (uglavnom kod odjela koji su podrška poslovanju, uključujući i upravu), kao ekonomija opsega (npr. u sferi nabave postiže se veća pregovaračka moć prema dobavljačima), kroz stjecanje nove tehnologije gdje se uštede javljaju kod troškova razvoja i istraživanja, omogućava lakši pristup jeftinijem kapitalu i kroz druge oblike.

Na žalost, u praksi je potvrđeno da veliki broj transakcija (prema nekim istraživanjima gotovo preko 70%) doživi neuspjeh odnosno ne postigne svoj zacrtani cilj. Najčešći razlozi su: u startu precjenjeni efekti sinergije, sujeta menadžera, traljavo izveden proces integracije odnosno nepostojanje procesa integracije.

Više o ovoj temi možete saznati na edukaciji Transakcije spajanja i pripajanja koja se održava 20.10.2020., na adresi Martićeva 73/1, u Zagrebu.

Zoran Krstulović, dipl. oec.